Jeste li primijetili da vam u posljednje vrijeme sve više smeta ono što vam nekad nije predstavljalo problem? Netko vas fotografira izbliza i blic vas doslovno presiječe. Ujutro netko naglo podigne rolete i imate potrebu odmah skrenuti pogled. U automobilu vam svjetla iz suprotnog smjera djeluju jače nego prije. Nije riječ o umišljanju, a često nije ni samo umor.
Oči se s vremenom mijenjaju, baš kao i ostatak tijela. Ponekad je razlog sasvim bezazlen i prolazan, a ponekad je to način na koji vam tijelo poručuje da su oči preopterećene, isušene ili da bi bilo dobro provjeriti vid. Povećana osjetljivost na svjetlo ima i svoj stručni naziv - fotofobija, ali iza tog izraza često se krije nešto vrlo svakodnevno: premalo treptanja, previše ekrana, suhe oči, naprezanje, migrena ili jednostavno činjenica da oči više ne podnose podražaje kao nekad.
Mnogi prvo pomisle da su samo iscrpljeni. I često doista jesu. Kad dugo gledamo u ekran, trepćemo rjeđe, površina oka se više isušuje, a oči postaju osjetljivije i umornije. Tada i obična dnevna svjetlost može djelovati prenapadno, a bljesak kamere neugodno, gotovo bolno. Digitalno naprezanje očiju može uz suhoću donijeti i peckanje, zamućenje vida, glavobolju i pojačanu osjetljivost na svjetlo.
Zato nije čudno da vam rolete najviše smetaju ujutro, nakon loše prospavane noći ili nakon dana provedenog između mobitela, prijenosnog računala i televizora. Oko koje je umorno ne reagira jednako kao odmorno oko. Nije stvar samo u količini svjetla, nego i u tome u kakvom su stanju oči u tom trenutku.
Suho oko
Kod nekih ljudi ključan problem uopće nije dioptrija, nego suho oko. Kada je površina oka nadražena, svjetlo se doživljava intenzivnije i neugodnije. To je jedan od razloga zašto nekome smetaju klimatizirani prostori, fluorescentna rasvjeta u uredu, ekran u zamračenoj sobi ili nagli prijelaz iz tame na jako dnevno svjetlo. Suho oko i nadražena rožnica često idu ruku pod ruku sa svjetlosnom osjetljivošću.
Tu su i glavobolje, osobito migrene. Mnogi ljudi zapravo tek kroz odnos prema svjetlu primijete da se nešto događa. Sve im odjednom postane prejako: sunce, ekran, blic, reflektori u trgovini, farovi automobila. U takvim situacijama problem nije nužno u svjetlu, nego u tome kako ga mozak i oči trenutačno doživljavaju. Cleveland Clinic navodi da je osjetljivost na svjetlo povezana s različitim očnim i neurološkim stanjima, uključujući migrene.
Promjena svakodnevnih navika
Ponekad se iza svega krije i vrlo obična svakodnevna navika: predugo nosite leće, preskačete kontrolni pregled, koristite pogrešne naočale ili se trudite “izdržati” bez korekcije iako već neko vrijeme škiljite. Kad se oči stalno naprežu kako bi izoštrile pogled, svjetlo ih dodatno iritira. Tada vam ne smeta samo sunce. Smetat će vam i bijeli ekran, jaka kupaonska rasvjeta, refleksija s izloga ili tuđi blic iz neposredne blizine.
Zanimljivo je i to da ljudi ovu promjenu često dugo ne povezuju s očima. Kažu da su nervozniji, umorniji, da im “ne paše” jaka rasvjeta ili da im sve više odgovara polumrak. Tek kad primijete da ih to prati iz dana u dan, postane jasno da nije riječ samo o trenutnom lošem danu.
Naravno, nije svaka osjetljivost na svjetlo razlog za alarm. Ako vam smeta blic nakon cijelog dana pred ekranom, ako su vam oči suhe nakon leća ili ako vas jaka svjetlost zasmeta kad ste neispavani, to može biti prolazno. Ali ako primjećujete da vam svjetlo sve češće smeta, da vas uz to bole oči, da se javlja crvenilo, suzenje, zamućenje vida ili glavobolja, tada više nije riječ o nečemu što bi trebalo samo ignorirati. Pojačana osjetljivost na svjetlo može biti simptom koji vrijedi provjeriti, osobito kad traje ili dolazi zajedno s drugim tegobama.
Dobra vijest je da rješenje često nije komplicirano. Ponekad pomaže više odmora za oči, manje vremena pred ekranom bez pauze, češće treptanje, umjetne suze ili jednostavno pregled kojim ćete otkriti postoji li suhoća oka, naprezanje ili promjena vida koju dosad niste registrirali. Najgore je naviknuti se na problem i uvjeravati se da je normalno da vas sve živo bode u oči.
Izvori
