Povratak u školske klupe često je trenutak kada roditelji prvi put primijete da dijete možda ne vidi dobro. Teško čitanje s ploče, škiljenje, približavanje knjige ili ekrana, glavobolje, trljanje očiju i izbjegavanje čitanja mogu biti znakovi problema s vidom kod djece. Posebno je važno obratiti pozornost ako se nekoliko takvih ponašanja ponavlja.
Dijete pritom možda uopće neće reći da vidi mutno. Djeca često nemaju iskustvo s kojim bi mogla usporediti svoj vid pa mogu pretpostavljati da svi vide jednako kao ona. Upravo zato promjene u ponašanju ponekad mogu biti prvi znak da je potreban pregled vida kod djece.
Kako prepoznati da dijete slabije vidi?
Neki znakovi vrlo su očiti, poput nemogućnosti čitanja s ploče, dok se drugi lako pripišu umoru, koncentraciji ili nezainteresiranosti za školu. Obratite pozornost na ovih sedam situacija.
1. Dijete ne vidi dobro što piše na ploči
Ako dijete dobro vidi knjigu ili mobitel, ali mu je teško pročitati tekst na ploči ili prepoznati udaljene predmete, mogući uzrok je kratkovidnost ili miopija.
Kod kratkovidnosti predmeti u blizini obično su jasni, dok udaljeni postaju zamućeni. Miopija često počinje upravo tijekom školske dobi.
2. Često škilji
Škiljenje je jedan od čestih znakova da dijete pokušava dobiti jasniju sliku. Posebno ga treba primijetiti ako se javlja pri gledanju televizije, ploče, prometnih znakova ili drugih udaljenih predmeta.
Škiljenje može pratiti kratkovidnost i astigmatizam, ali samo na temelju tog simptoma nije moguće odrediti treba li djetetu korekcija vida.
3. Približava se televizoru ili ekran drži vrlo blizu lica
Povremeno približavanje ekrana ne znači automatski da dijete ima dioptriju. Ako se, međutim, redovito približava televizoru, knjigu drži nekoliko centimetara od očiju ili stalno pokušava sjesti u prvu klupu kako bi bolje vidjelo, vrijedi provjeriti vid.
Takvo ponašanje može biti povezano s kratkovidnošću, ali i drugim refrakcijskim pogreškama.
4. Žali se na glavobolju ili umorne oči
Glavobolja nakon čitanja, pisanja zadaće ili duljeg rada na blizinu može biti povezana s naprezanjem očiju.
Primjerice, kod dalekovidnosti dijete mora dodatno koristiti sposobnost oka za fokusiranje kako bi dobilo jasnu sliku, osobito pri radu na blizinu. Posljedica mogu biti umorne oči, nelagoda i glavobolja. Slične smetnje može uzrokovati i nekorigirani astigmatizam.
Glavobolje, naravno, mogu imati brojne druge uzroke, pa same po sebi nisu dokaz da dijete treba naočale.
5. Često trlja oči
Djeca mogu trljati oči kada su umorna, pospana ili ih nešto nadražuje. Ako to rade vrlo često, osobito tijekom čitanja, pisanja ili gledanja u daljinu, jedan od mogućih razloga je naprezanje vida.
Često trljanje očiju navodi se među ponašanjima koja mogu pratiti probleme s vidom kod djece.
6. Izbjegava čitanje ili brzo gubi koncentraciju
Dijete koje teško vidi može početi izbjegavati aktivnosti koje mu stvaraju napor. Može izgubiti mjesto tijekom čitanja, približavati tekst, odustajati od zadaće ili mu koncentracija može osjetno pasti nakon kraćeg rada.
Problem s vidom nije isto što i poremećaj učenja i, primjerice, ne uzrokuje disleksiju. Ipak, nekorigirani problem s vidom može otežati čitanje ploče, teksta i druge vizualne zadatke, zbog čega ga je važno isključiti kada dijete ima poteškoća u školi.
7. Zatvara jedno oko, naginje glavu ili jedno oko „bježi“
Zatvaranje jednog oka ili naginjanje glave može biti pokušaj djeteta da lakše vidi. Posebnu pažnju zahtijeva situacija u kojoj oči ne gledaju u istom smjeru, odnosno kada jedno oko povremeno ili stalno skreće prema unutra, van, gore ili dolje.
Takav položaj očiju naziva se strabizam. Kod neke djece strabizam može biti povezan s razvojem ambliopije ili slabovidnosti, zbog čega ga treba procijeniti oftalmolog.
Zašto dijete škilji?
Dijete najčešće škilji zato što mu tako neki predmeti privremeno mogu izgledati jasnije. Često škiljenje pri gledanju u daljinu karakterističan je znak kratkovidnosti, iako se može pojaviti i kod drugih refrakcijskih pogrešaka.
Ako dijete škilji samo kada je jako sunce, razlog može biti jaka svjetlost. Ako škilji u učionici, pred televizorom ili pokušavajući prepoznati nešto u daljini, pregled vida ima više smisla nego stalno premještanje u prvu klupu.
Koji su najčešći problemi s vidom kod djece?
Problemi koji se mogu otkriti tijekom dječje dobi uključuju prvenstveno kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam, odnosno refrakcijske pogreške kod kojih se svjetlost ne fokusira pravilno na mrežnicu. Posljedica može biti zamućen vid na daljinu, blizinu ili na svim udaljenostima.
Kod djece je posebno važna i ambliopija ili slabovidnost. Ona nastaje kada se vid jednog oka, a rjeđe oba oka, tijekom ranog razvoja ne razvije pravilno. Jedan od uzroka može biti velika razlika u dioptriji između očiju, nekorigirana refrakcijska pogreška ili strabizam.
Dijete sa slabovidnošću često nema očite simptome, posebno ako drugim okom vidi dobro. Zbog toga su pravodobni preventivni pregledi iznimno važni.
Kako znati treba li dijete naočale?
Pouzdano se može utvrditi tek pregledom vida i mjerenjem refrakcije, odnosno određivanjem načina na koji oko fokusira svjetlost. Ponašanja poput škiljenja i približavanja predmetima mogu pobuditi sumnju, ali nisu dovoljna za određivanje dioptrije kod djece.
Pri oftalmološkom pregledu kod djece po potrebi se koriste kapi koje privremeno opuštaju sposobnost oka da fokusira. Na taj se način može preciznije odrediti postoji li kratkovidnost, dalekovidnost ili astigmatizam i je li korekcija naočalama potrebna.
Važno je i da svaka utvrđena dioptrija ne znači automatski da dijete mora nositi naočale. Odluka ovisi o dobi, vrsti i veličini refrakcijske pogreške, razlici između dva oka, vidnoj oštrini i drugim nalazima.
Može li slabiji vid utjecati na školu?
Slabiji vid može otežati praćenje nastave ako dijete ne vidi ploču, mora ulagati dodatan napor u čitanje ili mu se oči brzo umaraju.
Dijete tada može sporije prepisivati, približavati se tekstu, prekidati čitanje ili djelovati kao da mu nedostaje koncentracije. Zato kod promjena školskog uspjeha ili ponašanja, uz druge moguće uzroke, vrijedi provjeriti i vid.
Ipak, poteškoće u čitanju ili učenju ne treba automatski pripisivati očima. Poremećaji poput disleksije nisu uzrokovani problemima s vidom, iako dijete istodobno može imati i refrakcijsku pogrešku koju treba korigirati.
Koliko često djeca trebaju pregled vida?
Pregled ne treba čekati ako roditelj, dijete ili nastavnik primijete simptome lošeg vida kod djece.
U Hrvatskoj se provodi Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti kojim su obuhvaćena djeca koja u tekućoj godini navršavaju četiri godine. Roditelji dobivaju poziv na preventivni oftalmološki pregled, upravo zato što se slabovidnost može razvijati bez simptoma koje će dijete samo primijetiti.
Nakon toga vid treba pratiti tijekom školovanja. Međunarodne stručne preporuke navode ponavljanje probira vida svakih jednu do dvije godine nakon pete godine života, dok dijete koje ne prođe probir ili ima simptome treba uputiti na detaljniji pregled.
Djeca koja već nose naočale, imaju strabizam, ambliopiju ili drugi očni problem trebaju kontrole prema rasporedu koji odredi oftalmolog.
Kada pregled ne treba odgađati?
Ako dijete sve teže vidi ploču, počne učestalo škiljiti, jedno oko skreće, žali se na zamućen ili dvostruki vid ili se pojave učestale glavobolje povezane s vizualnim naporom, preporučljivo je dogovoriti pregled vida.
Hitna procjena potrebna je kod naglog gubitka ili izrazite promjene vida, jake boli u oku, bolnog crvenog oka uz promjenu vida te kod iznenadne pojave brojnih mušica, bljeskova ili sjene nalik „zavjesi“ u vidnom polju.
Kod djece također ne treba odgađati pregled nakon ozbiljnije ozljede oka.
