Nakon višesatnog učenja, rada za računalom ili gledanja u mobitel, udaljeni predmeti mogu odjednom djelovati zamućeno. Natpisi koje ste ranije jasno vidjeli postaju nečitki, oči se teško prebacuju s blizine na daljinu, a kompjutorsko mjerenje može pokazati minus-dioptriju.
Takav nalaz ne mora uvijek značiti da se razvila prava kratkovidnost. Jedan od mogućih uzroka je lažna kratkovidnost, poznata i kao pseudomiopija. Nastaje kada mehanizam kojim oko fokusira bliske predmete ostane pretjerano aktivan i nakon što pogled usmjerimo u daljinu.
Dioptrija se tada doista može činiti lošijom, ali promjena može biti privremena i povezana s akomodacijom, a ne s trajnom promjenom građe oka. Kako bi se utvrdilo o kojoj je vrsti kratkovidnosti riječ, nije dovoljno samo brzo kompjutorsko mjerenje.
Što je lažna kratkovidnost?
Lažna kratkovidnost stanje je u kojem oko zbog pretjerane akomodacije privremeno dobiva veću optičku snagu. Svjetlost se tada fokusira ispred mrežnice, slično kao kod prave kratkovidnosti, pa udaljeni predmeti postaju zamućeni.
Razlika je u uzroku. Kod prave kratkovidnosti problem je uglavnom povezan s građom oka, najčešće s prevelikom duljinom očne jabučice ili optičkom snagom oka. Kod pseudomiopije minus-dioptrija nastaje jer se cilijarni mišić ne opušta potpuno pri gledanju u daljinu.
Lažna kratkovidnost može biti blaga i povremena, ali u nekim slučajevima može uzrokovati znatnu i nestabilnu promjenu izmjerene dioptrije.
Kako oko mijenja fokus?
Kada gledamo bliski predmet, cilijarni mišić u oku mijenja napetost, a prirodna očna leća postaje zaobljenija. Time se povećava njezina optička snaga i slika bliskog predmeta može se jasno fokusirati na mrežnici.
Kada podignemo pogled prema udaljenom predmetu, akomodacija bi se trebala smanjiti, a leća vratiti u opušteniji oblik.
Kod lažne kratkovidnosti taj prijelaz nije potpun. Oko nastavlja fokusirati kao da je predmet još uvijek blizu, zbog čega je udaljena slika zamućena.
Može li se dioptrija stvarno privremeno pogoršati?
Može. Rezultat mjerenja dioptrije može privremeno pokazati više minusa nego što je oku stvarno potrebno.
Primjerice, uobičajenim mjerenjem može se dobiti vrijednost –2,00 dioptrije, dok se nakon opuštanja akomodacije kapima izmjeri samo –0,50 dioptrija ili se minus u potpunosti izgubi.
Upravo je razlika između mjerenja prije i nakon cikloplegije jedno od glavnih obilježja pseudomiopije. U stručnoj literaturi lažna kratkovidnost opisuje se kao prividna minus-refrakcija koja se smanjuje ili nestaje kada se akomodacija privremeno isključi.
To ne znači da će svaka manja razlika između dva mjerenja biti pseudomiopija. Rezultat mogu mijenjati i suho oko, umor, uvjeti mjerenja, veličina zjenice i način suradnje tijekom pregleda.
Koji su simptomi lažne kratkovidnosti?
Najčešći simptom je zamućen vid na daljinu nakon dugotrajnog gledanja na blizinu. Osoba može normalno čitati ili raditi za računalom, ali nakon podizanja pogleda udaljeni predmeti ostaju nejasni.
Vid često nije jednako zamućen cijeli dan. Može biti bolji ujutro ili nakon odmora, a lošiji nakon škole, učenja ili višesatnog rada za ekranom.
Mogu se pojaviti i:
- teško prebacivanje fokusa s blizine na daljinu
- promjenjiva dioptrija na ponovljenim mjerenjima
- naprezanje i umor očiju
- glavobolja nakon čitanja ili rada za računalom
- pritisak ili bol oko očiju
- žmirkanje pri gledanju u daljinu
- povremeno zamućenje koje se popravi nakon odmora
- smanjena koncentracija tijekom čitanja
Akomodacijski višak može uzrokovati zamućen vid na blizinu i daljinu, zamaranje očiju te teškoće s koncentracijom.
Kako se lažna kratkovidnost razlikuje od prave kratkovidnosti?
Kod prave kratkovidnosti zamućenje vida na daljinu uglavnom je stabilnije. Minus-dioptrija ostaje prisutna i nakon što se akomodacija potpuno opusti.
Kod lažne kratkovidnosti izmjerena vrijednost može znatno varirati. Osoba tijekom jednog pregleda može prihvaćati jači minus, a pri sljedećem pokazivati slabiju dioptriju. Nakon cikloplegijskih kapi dio ili cijela minus-vrijednost može nestati.
Pojednostavljeno:
Prava kratkovidnost povezana je s optičkom građom oka i ne nestaje nakon opuštanja akomodacije.
Lažna kratkovidnost nastaje zbog pretjeranog fokusiranja i smanjuje se kada se akomodacija opusti.
Ipak, kod iste osobe mogu istodobno postojati prava kratkovidnost i dodatna pseudomiopijska komponenta. Zato se ne može uvijek reći da je cijeli izmjereni minus „lažan”.
Zašto se pseudomiopija povezuje s radom na blizinu?
Dugotrajno gledanje na blizinu zahtijeva neprekidnu aktivnost akomodacijskog sustava. To se događa pri korištenju mobitela, radu za računalom, čitanju, učenju, crtanju i drugim preciznim zadacima.
Ako osoba satima ne podiže pogled, drži zaslon vrlo blizu ili radi pri lošem osvjetljenju, mehanizam fokusiranja može ostati pretjerano aktivan i nakon završetka zadatka.
Američka optometrijska udruga navodi da osobe koje dugo rade na blizinu mogu razviti pseudomiopiju, pri kojoj oči nakon takvog rada privremeno ne uspijevaju ponovno jasno fokusirati udaljene predmete.
Ipak, ekrani nisu jedini uzrok. Slične smetnje mogu se pojaviti i nakon dugotrajnog čitanja tiskane knjige ili drugog zahtjevnog rada na blizinu.
Je li lažna kratkovidnost isto što i spazam akomodacije?
Pojmovi su usko povezani, ali se ne moraju uvijek koristiti potpuno jednako.
Pseudomiopija opisuje prividnu minus-dioptriju koja nastaje zbog akomodacije i smanjuje se nakon cikloplegije. Spazam akomodacije obično opisuje izraženiju, često nekontroliranu i trajniju kontrakciju cilijarnog mišića.
Kod spazma cijelog refleksa gledanja na blizinu mogu se istodobno pojaviti pretjerana akomodacija, suženje zjenica i približavanje očiju prema nosu. To može izazvati zamućenje, dvoslike ili povremeno skretanje oka.
U svakodnevnom govoru termini se često preklapaju jer oba stanja mogu izazvati privremenu minus-dioptriju i zamućen vid na daljinu.
Može li kompjutorsko mjerenje pogrešno pokazati kratkovidnost?
Može, osobito kod djece i mlađih osoba koje imaju snažnu sposobnost akomodacije.
Tijekom mjerenja autorefraktometrom oko može nastaviti fokusirati, čak i kada uređaj pokušava stvoriti dojam gledanja u daljinu. Rezultat tada može pokazati više minusa ili manje plusa nego što stvarno postoji.
Istraživanja pokazuju da mjerenje bez cikloplegije kod djece može precijeniti kratkovidnost i podcijeniti dalekovidnost.
Zato ispis uređaja treba promatrati kao početnu vrijednost. Konačni recept određuje se subjektivnom refrakcijom, procjenom simptoma i, kada je potrebno, mjerenjem nakon cikloplegijskih kapi.
Može li prejaka minus-dioptrija dodatno opteretiti oči?
Može. Ako osoba dobije više minusa nego što joj je stvarno potrebno, pri gledanju na blizinu mora dodatno aktivirati akomodaciju kako bi neutralizirala učinak prejake leće.
To može izazvati zamaranje, glavobolju, osjećaj napetosti i teškoće pri radu na blizinu. Kod osobe s pseudomiopijom prejak minus može prikriti pravi problem jer će s njim možda kratkotrajno pročitati manja slova na daljinu, ali akomodacija neće biti pravilno procijenjena.
To ne znači da propisane naočale treba samostalno skinuti ili smanjiti dioptriju. Osobe s pravom kratkovidnošću trebaju odgovarajuću minus-korekciju. Problem nastaje kada se recept temelji samo na nestabilnom ili nepotpuno provjerenom mjerenju.
Zašto su djeca posebno sklona netočnom mjerenju?
Djeca imaju snažnu i aktivnu akomodaciju. Tijekom pregleda mogu nesvjesno nastaviti fokusirati ili se jako truditi pročitati što manja slova, zbog čega se može izmjeriti previše minusa ili previdjeti postojeća dalekovidnost.
Dijete također možda neće jasno objasniti da se vid mijenja tijekom dana ili da nakon čitanja ne vidi dobro ploču.
Cikloplegijska refrakcija omogućuje preciznije određivanje stvarne refrakcijske pogreške jer privremeno opušta fokusiranje. Posebno je važna kod prvog nalaza kratkovidnosti, nestabilne dioptrije i nesklada između simptoma i rezultata mjerenja.
Može li se lažna kratkovidnost pojaviti kod odraslih?
Može. Najčešće se povezuje s djecom, adolescentima i mlađim odraslim osobama jer oni imaju snažniju akomodaciju, ali može se pojaviti i kod odraslih koji dugo rade na blizinu.
Kod odrasle osobe naglu promjenu dioptrije ipak ne treba automatski pripisati pseudomiopiji. Promjenjiv vid može biti povezan sa suhim okom, šećernom bolešću, lijekovima, promjenama očne leće, bolestima rožnice ili drugim zdravstvenim stanjima.
Posebno je važan detaljan pregled ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedno oko ili je praćena boli, dvoslikama, jakom glavoboljom ili neurološkim simptomima.
Kako se dijagnosticira lažna kratkovidnost?
Dijagnoza se ne temelji samo na jednom broju s autorefraktometra. Potrebno je usporediti simptome, vidnu oštrinu, subjektivnu refrakciju i način rada akomodacijskog sustava.
Pregled može uključivati:
mjerenje dioptrije bez kapi
subjektivno određivanje najbolje korekcije
cikloplegijsku refrakciju
procjenu akomodacijske amplitude i fleksibilnosti
ispitivanje prebacivanja fokusa
procjenu konvergencije i suradnje očiju
pregled prednjeg i stražnjeg dijela oka
Važno je utvrditi smanjuje li se minus nakon opuštanja akomodacije te postoje li drugi razlozi za zamućen vid.
Što je cikloplegijska refrakcija?
Cikloplegijska refrakcija je mjerenje dioptrije nakon primjene posebnih kapi koje privremeno opuštaju cilijarni mišić i onemogućuju oku da aktivno mijenja fokus.
Kada se akomodacija isključi, može se preciznije utvrditi stvarna sferna dioptrija. Ako je prije kapi izmjeren znatan minus, a nakon njih vrijednost postane puno slabija ili nestane, to upućuje na pseudomiopijsku komponentu.
Kapi istodobno mogu proširiti zjenice, privremeno zamutiti vid na blizinu i povećati osjetljivost na svjetlo. Trajanje učinka ovisi o vrsti primijenjenog lijeka i individualnoj reakciji.
Može li se lažna kratkovidnost povući nakon odmora?
Blaži oblik može se smanjiti nakon prestanka rada na blizinu, boravka na otvorenom, zatvaranja očiju ili kvalitetnog sna. Udaljena slika tada se postupno razbistri.
Međutim, kod nekih osoba smetnje se redovito vraćaju ili ne prolaze potpuno nakon kratkog odmora. Izraženiji spazam akomodacije može trajati dulje i zahtijevati ciljano liječenje.
Činjenica da se vid nakon odmora poboljšava može pobuditi sumnju na akomodacijski problem, ali sama po sebi nije dovoljna za dijagnozu.
Kako se liječi lažna kratkovidnost?
Liječenje ovisi o uzroku, dobi, trajanju smetnji i nalazu pregleda. Cilj je smanjiti pretjeranu aktivnost akomodacije i propisati korekciju koja odgovara stvarnoj dioptriji.
Pristup može uključivati promjenu navika rada na blizinu, odgovarajuću optičku korekciju i liječenje popratnih problema kao što su suho oko ili poremećaj suradnje očiju.
U određenim slučajevima oftalmolog može propisati cikloplegijske kapi, posebnu korekciju za blizinu ili ciljane vježbe akomodacije i binokularnog vida. Terapija se određuje individualno jer ne postoji jedan postupak prikladan za sve oblike pseudomiopije.
Kapi za opuštanje akomodacije ne bi trebalo koristiti bez preporuke liječnika.
Treba li osoba s lažnom kratkovidnošću nositi naočale?
Odgovor ovisi o stvarnom nalazu.
Ako cikloplegijska refrakcija pokaže da prava kratkovidnost ne postoji, možda neće biti potrebne klasične minus-naočale za stalno nošenje. Ako istodobno postoji stvarna kratkovidnost, korigira se njezin potvrđeni dio.
U nekim slučajevima mogu se preporučiti naočale za određene aktivnosti ili dodatna plus-korekcija za rad na blizinu, ali takvu odluku treba donijeti nakon cjelovitog pregleda.
Naočale se ne bi smjele naručivati samo prema ispisu kompjutorskog mjerenja, posebno ako je dioptrija nestabilna ili se prvi put pojavila kod djeteta.
Može li lažna kratkovidnost prijeći u pravu?
Pseudomiopija i prava kratkovidnost nisu isto stanje, ali mogu se pojavljivati kod iste osobe. Pitanje može li pseudomiopija izravno dovesti do trajne kratkovidnosti još se istražuje.
Jedno populacijsko istraživanje među djecom pokazalo je povezanost pseudomiopije s većim rizikom kasnijeg razvoja prave kratkovidnosti. To ne dokazuje da će svaka osoba s lažnom kratkovidnošću razviti trajni minus, ali pokazuje zašto je takav nalaz potrebno pratiti.
Djeca s pseudomiopijom zato trebaju redovite kontrole, praćenje refrakcije i, prema potrebi, mjerenje duljine oka.
Kada promjena dioptrije nije samo posljedica umora?
Pregled je potreban kada je zamućenje vida često, traje dulje, ometa školu, posao ili vožnju ili se minus značajno razlikuje između nekoliko mjerenja.
Posebno se treba javiti oftalmologu ako se pojave:
- naglo i izraženo pogoršanje vida
- dvoslike ili skretanje jednog oka
- jaka ili nova glavobolja
- bol ili izraženo crvenilo oka
- različit vid na dva oka
- simptomi nakon ozljede glave
- bljeskovi, brojne nove plutajuće mutnine ili sjena u vidnom polju
- neurološke smetnje
Spazam akomodacije najčešće je funkcionalan, ali u rijetkim slučajevima može biti povezan s ozljedom glave ili neurološkim stanjima.
Kako spriječiti netočno propisivanje dioptrije?
Najvažnije je da se naočale ne propisuju samo prema jednom kompjutorskom mjerenju.
Kod nestabilnog nalaza, mlađe osobe ili sumnje na lažnu kratkovidnost potrebno je provjeriti vid subjektivnom refrakcijom i, prema procjeni stručnjaka, napraviti cikloplegijsko mjerenje.
Na pregled treba ponijeti stare naočale i prethodne nalaze te opisati kada se zamućenje pojavljuje. Korisna je informacija je li vid lošiji nakon škole ili posla, poboljšava li se nakon odmora i razlikuje li se tijekom dana.
Pravilno određivanje dioptrije ne znači pronaći najjači minus s kojim osoba još može pročitati slova. Cilj je pronaći najslabiju odgovarajuću korekciju koja daje jasan i ugodan vid, uz kontroliranu akomodaciju.
