Često se dogodi zanimljiva situacija: skinete naočale nakon dugog dana i odjednom primijetite da prostor oko vas izgleda drukčije. Boje kao da su toplije ili mutnije, svjetlost se čini drugačijeg intenziteta, a detalji gube oštrinu. Iako to može iznenaditi, objašnjenje leži u načinu na koji naše oči i mozak zajedno obrađuju informacije iz okoline.
Kako naočale oblikuju sliku svijeta
Naočale nisu samo "povećalo" koje izoštrava sliku. One korigiraju način na koji svjetlosne zrake ulaze u oko i pogađaju mrežnicu. Kada gledamo kroz dioptrijske leće, naš mozak se navikava na "novu normalu": boje, kontrasti i svjetline doživljavaju se onako kako ih korigirana slika prikazuje.
Skidanjem naočala ta se ravnoteža odjednom prekine. Slika postaje mutnija, a samim time i boje gube kontrast. Primjerice, crvena ili plava mogu izgledati tamnije, zeleno se može činiti isprano, dok svijetle površine poprimaju lagano zamućen sjaj. To nije zato što se same boje oko nas mijenjaju, već zato što naš vid više nema pomoćni "optički ispravak" koju je mozak prigrlio kao standard.
Uloga kontrasta i svjetlosti
Percepcija boja jako ovisi o kontrastu. Kad naočale isprave našu grešku vida, granice između predmeta postaju jasnije, pa i boje djeluju življe. Nakon što naočale skinemo, sve te granice gube oštrinu, pa boje izgledaju "spljošteno". Možda to najbolje primijetite kod nečega sitnog i šarenog, poput cvjetnog uzorka ili ekrana mobitela - s naočalama je slika jasna i veselih tonova, a bez njih sve se stopi u mekanu, mutnu mrlju.
Zašto se osjećaj pojačava kod nekih ljudi?
Osobe s većom dioptrijom ili astigmatizmom često posebno primjećuju ovu razliku. Astigmatizam, primjerice, uzrokuje da se svjetlost lomi pod različitim kutovima, pa nakon skidanja naočala linije i oblici mogu izgledati "raspršeni", a time i boje drugačije osvijetljene.
Slično vrijedi i ako nosite naočale s antirefleksnim slojem ili zaštitom od plavog svjetla. Takva stakla suptilno mijenjaju ton svjetlosti i smanjuju odsjaj. Kad ih skinete, oči se iznenada susretnu s "punom dozom" prirodnog ili umjetnog svjetla, pa boje izgledaju ili bljeđe ili suprotno - intenzivnije, ali neprirodno.
Mozak i njegov osjećaj za normalno
Mozak je iznimno prilagodljiv. Nakon što sate ili dane provedete s naočalama, on usvaja taj način gledanja kao zadano stanje. Kad ih skinete, on se mora ponovno priviknuti na, uvjetno rečeno, "neuređenu" sliku. Upravo ta prilagodba stvara dojam da je svijet u drugačijim bojama, iako su one iste. Radi se zapravo o subjektivnoj percepciji, a ne o fizičkoj promjeni boja.
Je li to razlog za brigu?
Ova pojava nije znak bolesti niti razloga za zabrinutost. To je potpuno normalna posljedica skidanja korekcijske optike i individualne građe oka. Ipak, ako primijetite nagle i trajne promjene u percepciji boja - primjerice da određene nijanse više uopće ne vidite ili se svjetlost doima žućkasta iako naočale ne nosite - tada svakako vrijedi napraviti pregled kod oftalmologa.
Vid je osjetilo koje se neprestano prilagođava. Naočale mijenjaju način na koji svijet doživljavamo, a skidanje naočala ponekad nas podsjeti koliko su naše oči zapravo složen mehanizam. Upravo u toj igri između leća, mrežnice i mozga skriva se razlog zašto boje znaju izgledati tako neobično čim ostanemo bez svoje uobičajene optičke pomoći.
