Zašto smo kratkovidni?

Kratkovidnost je jedna od najčešćih poteškoća  no jesmo li pogrešno shvatili njene uzroke i liječenje? Mislilo se da su većinom geni krivi za kratkovidnost, međutim mnoge stvari vezane uz suvremeno okruženje mogu voditi do lošeg vida i pomoću par jednostavnih mjera, mogli bi spriječiti loš vid naše djece.

Ideja da je loš vid primarno genetski problem nikada nije zvučala ispravno, smatraju stručnjaci. Kratkovidnost je nešto poput epidemije. 30-40% ljudi u Europi i US trebaju naočale, a ta brojka se penje i do preko 90% u nekim azijskim zemljama.

Pitajte Eskime
Kod Inuita u Kanadi, kod starijih generacija, nije bilo kratkovidnosti, dok 10-25% njihove djece treba naočale. To nikako nije moguće ako se radi o genetskoj bolesti. U tom periodu, Inuiti su počeli napuštati tradicionalan način života koji uključuje lov i ribolov te su ga zamijenili sa zapadnjačkim načinom života. „Kratkovidnost je industrijska bolest“ – govori Ian Flitcroft. Naši geni mogu imati ulogu u odlučivanju tko će postati kratkovidan, no problemi se počinju javljati jedino kroz promjene u okolini.

Dio tih promjena uključuje edukaciju i pismenost – jedno od najčešćih objašnjenja za kratkovidnost. Isprva se taj dokaz čini snažnim – promotrite samo akademsku zajednicu. No izgleda da nije tako. Što više se proučava i mjeri koliko ljudi čitaju, tim više se ta veza smanjuje. Velika studija koja je pratila djecu u Ohio-u pokazala je da nema povezanosti kratkovidnosti s čitanjem, iako ne možemo taj efekt kompletno isključiti.

Optical Express

Također se smatra da je vrijeme provedeno u zatvorenom prostoru (više nego čitanje samo po sebi) ono koje utječe na vid. Studija za studijom, od Europe, Australije i Azije pokazuje kako ljudi koji provode više vremena na otvorenom imaju manji rizik od kratkovidnosti.

Koji bi tome mogao biti uzrok?

Jedno od popularnih objašnjenja jest da sunčeva svjetlost nekako pridonosi zdravlju očiju. Čista svjetlost može biti i tisuću puta jača od unutarnje svjetlosti, te što više djeca uživaju u suncu, manja je vjerojatnost da će trebati nositi naočale. Razlog je možda i u tome što sunce stimulira proizvodnju vitamina D, koji je odgovoran za zdrav imunološki sustav i mozak, te također može utjecati na zdravlje očiju. Još jedna prihvaćena ideja je da sunčeva svjetlost potiče otpuštanje dopamina direktno u oči. Kratkovidnost je uzrokovana prekomjernim rastom očne jabučice, što uzrokuje poteškoće pri fokusiranju, no dopamin na neki način ispravlja tu pogrešku i održava očnu jabučicu u zdravijem obliku.

S druge strane, u pitanju bi mogla biti boja. Zeleni i plavi svjetlosni valovi su fokusirani ispred mrežnice, dok je crveno svjetlo fokusirano iza. Kako je unutarnja svjetlost crvenija od sunčeve svjetlosti, to može utjecati na kontrolne mehanizme očne jabučice. „To govori oku kako nije fokusirano na ispravnom mjestu, stoga mora narasti kako bi kompenziralo nedostatak.“ – govori Chi Luu sa Sveučilišta u Melbournu. On je otkrio kako su pilići koji su rasli u okruženju s crvenim svjetlom bili više kratkovidni od onih koji su rasli u plavom ili zelenom ozračju.

Flitcroft naime misli da rješenje leži u pozadinskim predmetima. „Ako pogledate u ekran laptopa, sve iza ekrana je van fokusa. Ako zatim pogledate s laptopa na sat, imate veliki zaokret – sat je u fokusu, no mnogo je stvari u perifernom vidu koje su zamagljenje.“ Svaki puta kada fiksirate pogled, uvijek postoji zamagljenje koje utječe na povratni mehanizam oka. Kada ste na otvorenom, s druge strane, stvari su na većoj udaljenosti što daje jasniju sliku, a to pomaže reguliranju razvoja oka.

Ova otkrića nisu samo od akademske važnosti, već bi nas mogla voditi do novih tretmana. Luu predlaže kako bi se mogle koristiti plave lampe kod kratkovidne djece te se nada kako ne samo da bi se moglo spriječiti daljnje pogoršanje, već da bi se vid mogao i poboljšati. U studiji s pilićima, otkrio je da nekoliko sati dnevno pod plavom lampom pomaže smanjiti štetu učinjenu crvenim svjetlom i vratiti normalan vid kod pilića.

Flitcroft napominje kako potoje obećavajući pokušaji kontaktnih leća koje reduciraju zamagljenje u perifernom vidu. Također je optimističan oko kapi za oči (atropin) koje bi mogle biti od pomoći. Lijek je dugo poznat po tome što usporava signaliziranje koje potiče rast očnih jabučica i kratkovidnost. Nuspojave uključuju širenje zjenica i krugove oko izvora svjetlosti, no pokazalo se kako je koristan u 1/100 originalne doze. U toj dozi, nuspojave bi trebale biti minimalne, što je donijelo novi interes za ove očne kapi.

Za one koji odmah žele nešto poduzeti, većina istraživača se slaže kako djecu treba podržavati u tome da se igraju na otvorenom. „U prirodnom vanjskom okruženju, ljudi ne postaju kratkovidni. Podržavajući djecu da se igraju vani može biti blagotvorno“, kaže Flitcroft.

Izvor: http://www.bbc.com

Ocjena članka:

0 / 5 0

Možda će vas zanimati

Novi članci