Dijete dobro vidi ploču u školi, nema značajnu dioptriju, ali čitanje mu i dalje predstavlja veliki izazov. Slova kao da "plešu", riječi se preskaču, čitanje je sporo, a nakon nekoliko redaka javlja se umor i gubitak koncentracije. Roditelji se tada često pitaju jedno isto pitanje: je li problem u očima ili je riječ o disleksiji?
Odgovor nije uvijek jednostavan. Iako su vid i čitanje usko povezani, disleksija nije bolest oka niti ju uzrokuje loš vid. S druge strane, određene smetnje vida mogu dodatno otežati čitanje i prikriti pravi uzrok problema. Upravo zato važno je razumjeti razliku.
Može li loš vid uzrokovati disleksiju?
Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje roditelji upisuju u Google.
Prema stručnim preporukama vodećih oftalmoloških i pedijatrijskih društava, disleksija je neurorazvojni poremećaj koji utječe na obradu jezika u mozgu, a ne posljedica problema s očima ili dioptrijom. Dijete može imati potpuno uredan nalaz vida i istovremeno imati izraženu disleksiju.
To, međutim, ne znači da pregled vida nije važan.
Ako dijete slabije vidi zbog nekorigirane dioptrije, škiljenja ili drugih očnih smetnji, čitanje će mu biti dodatno otežano. Zato je važno isključiti moguće probleme s očima prije nego što se zaključi da su teškoće isključivo posljedica disleksije.
Kako prepoznati razliku između disleksije i problema s vidom?
I disleksija i očni problemi mogu dovesti do sporijeg čitanja, ali razlozi zbog kojih se to događa nisu isti.
Kod problema s vidom dijete često žmirka ili naginje glavu tijekom čitanja, približava knjigu licu, žali se na zamagljen vid, trlja oči ili ima glavobolje nakon čitanja te teško fokusira tekst.
Kod disleksije češće se primjećuje da dijete zamjenjuje ili preskače slova, sporije povezuje slova i glasove, teško čita nove riječi, čita neujednačenim tempom te ima poteškoće s pravopisom i pisanjem, iako dobro razumije sadržaj kada ga netko drugi pročita.
Naravno, moguće je da dijete ima i jedno i drugo. Upravo zato procjena ne bi trebala stati samo na provjeri dioptrije.
Zašto je pregled vida važan kod djece s teškoćama u čitanju?
Roditelji ponekad pretpostavljaju da uredna školska provjera vida znači da su oči potpuno zdrave.
Međutim, standardno očitanje vida na daljinu ne otkriva uvijek sve što je potrebno za ugodno čitanje.
Detaljan pregled može procijeniti postoji li dioptrija koja otežava rad na blizinu, rade li oba oka usklađeno, koliko se oči mogu brzo fokusirati, postoje li problemi s pokretima očiju tijekom čitanja te postoje li druge očne bolesti koje mogu utjecati na vid.
Ako se pronađe problem, njegovo liječenje može značajno olakšati čitanje, iako samo po sebi neće izliječiti disleksiju.
Što ako dijete nema dioptriju, a i dalje teško čita?
To je situacija koja često zbunjuje roditelje.
Ako je oftalmološki nalaz uredan, a teškoće u čitanju i dalje postoje, potrebno je razmišljati šire. U procjenu se tada uključuju stručnjaci poput logopeda, edukacijskog rehabilitatora i psihologa kako bi se procijenile jezične i kognitivne sposobnosti djeteta.
Rano prepoznavanje disleksije omogućuje pravodobnu podršku i razvoj strategija koje djeci znatno olakšavaju školovanje.
Pomažu li posebne naočale ili vježbe za oči kod disleksije?
Na internetu se često mogu pronaći tvrdnje da posebne naočale, obojene leće ili različiti programi vježbi za oči mogu izliječiti disleksiju.
Dosadašnja znanstvena istraživanja to ne potvrđuju.
Stručna društva ističu da ne postoje kvalitetni znanstveni dokazi da vježbe za oči, posebni filtri ili obojene leće liječe disleksiju ili poboljšavaju dugorošne rezultate u čitanju kod djece s disleksijom. To ne znači da se pojedini problemi vida ne trebaju liječiti, nego da oni nisu uzrok same disleksije.
Kako se postavlja dijagnoza disleksije?
Jedno od čestih pitanja roditelja jest tko dijagnosticira disleksiju.
Dijagnoza se ne postavlja tijekom pregleda vida, već kroz procjenu više stručnjaka. Najčešće sudjeluju logoped, edukacijski rehabilitator i psiholog, a po potrebi i dječji neurolog ili pedijatar. Oftalmološki pregled pritom ima važnu ulogu jer pomaže isključiti probleme s vidom koji mogu otežavati čitanje.
Tek kada se sagledaju svi nalazi, može se utvrditi radi li se o disleksiji, problemu s vidom ili kombinaciji oba stanja.
Kada potražiti pomoć?
Ako dijete izbjegava čitanje, znatno sporije čita od vršnjaka, često preskače redove ili slova, brzo se umara tijekom čitanja, žali se na glavobolje ili zamagljen vid ili unatoč velikom trudu ne napreduje u čitanju, vrijedi dogovoriti detaljan pregled vida, a prema potrebi i dodatnu procjenu logopeda ili edukacijskog rehabilitatora.
Najbolji rezultati postižu se kada stručnjaci različitih područja surađuju, jer se tek tada može jasno razlikovati što proizlazi iz problema vida, a što iz načina na koji mozak obrađuje informacije tijekom čitanja.
